2009.

naslovnica 

arhiv

2009.

 
 

Miro Marinić (1950.-2009.)

Umro je Miro Marinić. Nikako to ne mogu povezati s njim. Sjećam ga se uvijek vedrog, pričajućeg o planinarenju i fotografijama, a posljednjih godina i o njegovim unučicama i unucima.

 

Bio je uvijek tu, od samog početka Društva, više od 30 godina, iako  nije želio biti u nekim formalnim strukturama. No  upravo je Miro, ili kako su ga svi znali Mirek bio onaj duh koji je povezivao ljude na planinarenju, Rakitju, u sauni i našim veselicama.

 

Bio je uvijek povezan s prirodom, naturist staroga kova. A i mnogi su njegovi prijatelji postali naturisti jer im je Mirek prenio ljubav prema prirodi i prema zajedničkom druženju.

 

Prvi je dolazio svojim biciklom na Rakitje, još  u rano proljeće dok su drugi još bili toplo obučeni.

 

Nema više Mireka, no ostalo je sve ono što je dao Društvu, sve ono što je prenio na nove i stare naturiste, ostale su njegove nebrojene fotografije iz fotoaparata od koje se gotovo nikad nije odvajao. Slava mu.


 

07.10 2009.

 

U utorak 07.10 2009.  dodijeljen je prvi certifikat za naturističke kampove i naselja  u Puli u zgradi Županije naturističkom naselju i kampu Valalta u Rovinju.

 

Prisutni dodjeli bili su  Predsjednica INF-a  gospođa Sieglinde Ivo i predsjednik Društva naturista Hrvatske Davorin Žugčić, zatim gosp. Jerko Sladoljev kao predstavnik "Top camping" udruge, Predstavnici ministarstva turizma, Istarske županije i turističke zajednice Istarske županije te predstavnici Valalte. Certifikat je potpisan od strane INF-a i DNH

 

 

Prisutni su bili i mediji pa je to bila prilika da se nešto čuje i o DNH.

 

 

 

 

 

Preneseno s web stranice Dnevnik.hr

 

Kamperi umjesto turista postali ilegalni useljenici (Dnevnik.hr)

Mnogi od njih u kampovima borave više od 90 dana, a vladinom odlukom preko noći su umjesto turista postali ilegalni useljenici koji trebaju dokumente. To su doznali na bizaran način. 'Našli smo to krajem svibnja u wc-u u kampu i malo smo u šoku, jer nikad nismo čuli za pravilo od 90 dana', rekla je gošća iz Njemačke. A svoj su boravak platili unaprijed kao turisti, a sada su ilegalci. 'Svega nam je dosta i više neću dolaziti', rekao je gost iz Njemačke. U kupaćima tako umjesto ručnika skupljaju brdo dokumenata, a sve da bi dokazali da tu ljetuju. Taj ljetni dodatak u Hrvatskoj stoji i do 3.000 kuna. Direktori kampova ovu leteću izmjenu Vlade ne podržavaju.

 

 

Hrvatska tjera svoje goste

 

'Svakako da turistima to nije u interesu nego zapravo to pričinjava poprilične teškoće', rekao je Viktor Žužić, direktor kampa. Kamperima veteranima koji Hrvatsku posjećuju gotovo četiri desetljeća ovo je kap koja je prelila čašu. 'U odnosu na sve probleme poput prijašnjih carinjenja prikolica, zbog čega je mnogo gostiju otišlo, da bi nas sada ponovno iznenadili s pravljenjem viza. Više nećemo doći', rekao je gost iz Njemačke te dodao kako više u Hrvatsku neće dolaziti ni njegovi prijatelji. U vrijeme kad se treba boriti za svakog gosta, Hrvatska svoje tjera u druga odredišta. Kad srce kaže ljeto, kaže Turska, Italija, Španjolska...

 

 

 

 

 

 

   

 

ZAGREBAČKI BABINJAK

 

 

Svoju naturističku plažu Zagreb je imao još 1926. godine kada je izgrađeno drveno kupalište na Savi.  

Kupalište je imalo i tuševe koji su nekim posjetiteljima plaže bili dovoljni za ljetno rashlađivanje.


U sklopu kupališta bio je i poznati Babinjak na kojem su se nage sunčale mnoge Zagrepčanke. U to je vrijeme to bila jedina službena nudistička plaža u zemlji i među rijetkima u Europi.

 

To je mjesto privlačilo mnoge tek stasale mladiće. Na žalost mnogih momaka, zagrebačke su se gospođe bile dobro pobrinule da njihova naga tijela uhvate samo Sunčeve zrake. To više jer i tada je dobra boja bila na cijeni! A tu su bili i stalni čuvari koji su pazili da ih nitko ne uznemirava.

 

Izbori ljepote bili su česti na Savskom gradskom kupalištu i nerijetko začinjeni pjesmom, te neizostavnim cvijećem koje se u velikim buketima predavalo uz laskavu titulu.

 

Danas 80 godina kasnije možemo se upitati kako to da današnji "gradski oci" ne mogu u Zagrebu urediti jednu naturističku plažu, onu na Jarunu. Pa ako su se prihvatili toga da upravljaju i odlučuju o Zagrebu mogli bi bar malo naučiti o povijesti Zagreba. 

 

top/vrh stranice

©2021